Press archive

Izvučeni dobitnici MaxTV Filmofeel nagradnog natječaja

2016-07-19T06:00:00+00:00

Iz baze glasova slučajnim odabirom za film s najvećom prosječnom ocjenom izvučeni su sljedeći sretni dobitnici:

1. Tablet Samsung Galaxy Tab A + bluetooth slušalice: Jadranka Cetina
2. Inspresso aparat za kavu i kapsule: Dorian Vodopia
3. 8 festivalskih paketa dobivaju: Aleksandra Maravić, Bojan Sekulić, Mia Petrinčić, Nada Baračić Banko, Lan Višnar, Aleksandra Obradović, Vesna Orlić, Tatjana Maras

Svim sretnim dobitnicima čestitamo! Oko načina preuzimanja nagrada dobitnike ćemo obavijestiti telefonom ili e-poštom.

Awards of the 63rd Pula Film Festival

2016-07-16T06:00:00+00:00

1. BEST FILM – PROGRAMME PULICA
The audience in the Programme Pulica awarded:
- Diploma for Best Feature Film to the film Little Gangster, director Arne Toonen.

2. DECISION OF THE JURY IN THE STUDENT PROGRAMME
Members of the Jury: Daniel Kušan (Croatia, director), Daniel Rafaelić (Croatia, film critic) and Chris Auty (Italy, producer) awarded:
- Diploma for Best Film to the film Love, directed by Boya Harizanova.
For a mature creation of a warm and moving story about most important human emotions.

3. DECISION OF THE JURY IN THE PROGRAMME NEIGHBOURS AND FRIENDS
Members of the Jury: Călin Peter Netzer (Romania, director), Ivan Ostrochovský (Slovakia, producer and director), Mia Pećina (Croatia, producer), awarded:
- Diploma for Best Film to the film Illegitimate, directed by Adrian Sitaru.
According to the Statute of the Pula Film Festival, the jury of the Friends and Neighbours Programme has unanimously granted a Diploma for best film to Adrian Sitaru’s Illegitimate, for its successful presentation of a unique psychological family theme in an innovative manner, especially considering the fact that every scene was shot only once and that for half of the actors this was their first screen appearance.

The jury wanted to grant a special mention to the film Houston, We Have a Problem!, by director Žiga Virc.

4. BEST SHORT FILM – CROATIAN PROGRAMME
Members of the Jury: Daniel Kušan (Croatia, director), Daniel Rafaelić (Croatia, film critic) and Chris Auty (Italy, producer), awarded:
- Diploma for Best Short Film in the Croatian Programme to the short film Flowers directed by Judita Gamulin.
For excellent directing of actors and viewers through a complex and emotional story.

5. DECISIONS OF THE JURY FOR THE INTERNATIONAL PROGRAMME
Members of the Jury: Ivona Juka (Croatia, director), Stevan Filipović (Serbia, director and film editor) and Gaby Babić (Germany, Wiesbaden Festival director), awarded:

Golden Arena for Best Feature Film to the film Illegitimate directed by Adrian Sitaru.
According to the Statute of the Pula Film Festival, the jury of the International Programme has granted the best film award to Adrian Sitaru’s Illegitimate, the film that questions morality and legitimacy without lecturing or choosing sides, through complex family relations, demonstrating honesty to the society it was made in.

The Jury for the International Programme wanted to grant a special mention to the film Tramontane directed by Vatche Boulghourjian.
For the goodness it finds in a complex way and for showing that life can offer sometimes the unexpected prospects.

6. CROATIAN SOCIETY OF FILM CRITICS AWARD
The OCTAVIAN AWARD is awarded to the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta, with an average mark of 4,28.

7. GOLDEN GATE OF PULA AUDIENCE AWARD
By voting for the Croatian Programme films screened in the Arena, the audience has awarded the Golden Gate of Pula to the film Lazar directed by Svetozar Ristovski with an average mark of 4,89.

8. DECISION OF THE JURY IN THE CROATIAN PROGRAMME
JURY AWARDS FOR THE CROATIAN COMPETITIVE PROGRAMME

Members of the Jury: Sanja Vejnović, Bruno Kragić, Labina Mitevska, Hrvoje Mršić, Donald K. Ranvaud.

CROATIAN PROGRAMME – CROATIAN MINORITY CO-PRODUCTION

1. Golden Arena for Best Film is awarded to the film A Good Wife, directed by Mirjana Karanović.
The film is an impressive debutant achievement which thematises the relationship between truth and emotions in a dramatically strong manner and through a series of impressive acting performances.

2. Golden Arena for Best Director is awarded to Rúnar Rúnarsson for the film Sparrows.
Due to a masterful direction which links the harshness of the atmosphere and the story with lyrical moments in a skilful and precise manner.

3. Golden Arena for Best Acting Performance is awarded to Vedran Živolić in the film Lazar.
For an acting performance that displays the internal restlessness of the character in a subtle yet powerful fashion.

9. CROATIAN PROGRAMME – CROATIAN FILM
1. Breza Award for Best Debutant is awarded to Renata Pokupić for Brankica in the film All the Best directed by Snježana Tribuson.
For the ease and spontaneity with which she stepped into the medium of film.
Julius Meinl coffee joins the Breza Award for Best Debutant granted by the 63rd Pula Film Festival jury with the amount of 7,000 kuna.
2. Golden Arena for Make-up is awarded to Slavica Šnur for the film Shooting Stars directed by Ivan-Goran Vitez.
For the make-up that follows director’s ideas through a series of different transformations.
3. Golden Arena for Best Sound Design is awarded to Martin Semenčić and Ivan Zelić for the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
For the background sound that supports the atmosphere of the film in a discreet manner.
4. Golden Arena for Best Visual Effects is awarded to Saša Budimir, Ratimir Rakuljić and Lado Skorin for the film All the Best directed by Snježana Tribuson.
For visual stylizations that introduce us to the story in an intriguing manner.
5. Golden Arena for Best Costume Design is awarded to Ivana Zozoli Vargović for the film All the Best directed by Snježana Tribuson.
For the equally skilful design of costumes of a strong visual melodrama and those from different life situations.
6. Golden Arena for Best Scenography is awarded to Željka Burić for the film All the Best directed by Snježana Tribuson.
For a broad spectrum of different ambiences that participate in the creation of a unique film atmosphere in an intriguing manner.
7. Golden Arena for Best Music is awarded to Rundek Cargo Trio for the music in the film Generation ‘68 directed by Nenad Puhovski.
For the music that introduces the viewer to the time period the film is set in in a nostalgic and discreet fashion.
8. Golden Arena for Best Editing is awarded to Tomislav Pavlic for the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
It contributes to the film’s dramaturgy in its very restricted form, faithfully following and enhancing director’s ideas.
9. Golden Arena for Best DOP is awarded to Tamara Cesarec for the film Shooting Stars directed by Ivan-Goran Vitez.
For innovative use of photography techniques that strongly mark the general tone of the film.
10. Golden Arena for Best Supporting Actor is awarded to Goran Navojec for the role of Ljubo in the film All the Best directed by Snježana Tribuson.
For a charming interpretation of a likable fickle person.
11. Golden Arena for Best Actor is awarded to Lazar Ristovski for the role of Žarko in the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
For a convincing interpretation relying primarily on suggestion and only secondly on explication.
12. Golden Arena for Best Supporting Actress is awarded to Tena Nemet Brankov for the role of Nika in the film Trampoline directed by Katarina Zrinka Matijević.
For an impressive interpretation of a teenage girl torn between an oppressive life with her mother and a desire to live a new life.
13. Golden Arena for Best Actress is awarded to Ksenija Marinković for the role of Vesna in the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
The award is granted to an actress who has marked this year’s Pula with versatile roles for a particularly perceptive creation that largely contributed to the overall impression of the film.
14. Golden Arena for Best Screenplay is awarded to Mate Matišić and Zrinko Ogresta for the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
For the screenplay that with its dramaturgy reaches a high level of persuasiveness of the story that is further strengthened through an unpredictable twist.
15. Golden Arena for Best Director is awarded to Zrinko Ogresta for the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
For the direction that makes use of all means of expression to pull the viewer as an observer from the other side into the anxiety-ridden world of the protagonists.
16. Grand Golden Arena for Best Festival Film is awarded to the film On the Other Side directed by Zrinko Ogresta.
A film with an impressive atmosphere of uncertainty and with a gradual development of emotional and dramatic suspense that leads to a global metaphor.

Teleking awarded the production house of the film On the Other Side winner of the Grand Golden Arena awarded by the 63rd Pula Film Festival Jury, with a package of post-production services: images processing and mastering for the amount of € 10,000.

Addiko Bank awarded Zrinko Ogresta director of the film On the Other Side winner of the Grand Golden Arena for Best Festival Film awarded by the 63rd Pula Film Festival Jury, a prize of HRK 30, 000.00.

We thank everyone who helped organize and made the 63rd Pula Film Festival possible.

Konferencije za medije "Modri kavez" i "Barakude"

2016-07-16T06:00:00+00:00

Modri kavez

Redateljica i scenaristica Bruna Bajić predstavila je film „Modri kavez“, dokumentarac koji je, kako je sama kazala, ''oda moru, pomorcima i obitelji kao maloj ćeliji od koje se danas često prelako odustaje''. Naime, odrastavši s ocem koji je 30 godina bio pomorac, dobro poznaje oproštaje i rastanke i željela je snimiti film upravo o takvom načinu života.

Navela je kako je od stvaranja sinopsisa do dovršetka filma proteklo dvije i pol godine. Premijera filma je bila krajem listopada prošle godine na brodu Marko Polo u Splitu, a pohvalila se i kako je dvanaest dana uzastopce punio dvorane Cineplex kina u Splitu. Film je rezultat uspješne crowdfunding kampanje, odnosno načina prikupljanja financijskih sredstava od strane različitih donatora, i prvi je primjer dokumentarca u Hrvatskoj uspješno dovršenog na taj način. Ključnima su se pokazali snažno vjerovanje u projekt, dobar promotivni video i brojni sastanci i dogovori sa suradnicima. Vrlo joj je bilo bitno naći prave sugovornike sa izraženom komunikativnošću i socijalnom inteligencijom kako bi od njih mogla izvući ono najbolje, a manje se fokusirala na brojke i statistike. Jedan od takvih sugovornika u filmu bio je Jadran Marinković, poznati splitski novinar i voditelj emisije ''Pomorska večer'' na Radiju Split.

Kao najveći problem pomoraca današnjice navela je njihovu dehumaniziranost i eksploatiranost, gledanje na radnike kao na brojke, te nedovoljan iznos naknade za rad s obzirom na njihovu odvojenost od obitelji. S druge strane, postoje mnoge lijepe stvari koje su proizašle iz bavljenja ovom temom, kao što su stvaranje povezane online zajednice na Facebook profilu filma (https://web.facebook.com/modrikavez), tiskano izdanje memoara sa snimanja koje se zasad može naručiti samo online (s napomenom da će uskoro izaći i engleski prijevod), a do Božića je u planu i realizacija knjige s pričama za laku noć za djecu pomoraca.

Barakude

Na posljednjoj press konferenciji 63. Pulskog filmskog festivala redatelj Peter Radovich, producentica Mirjana Mia Pećina i tajnik Hrvatskog vaterpolo saveza Renato Živković predstavili su „Barakude“, dokumentarac o hrvatskoj vaterpolo reprezentaciji i njezinom djelovanju nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Redatelj je kazao kako je uvijek htio raditi u Hrvatskoj s obzirom na to da je hrvatskog podrijetla, iako je rođen i živi u Americi. Privatno i poslovno je vezan za sport: počeo je s praksom u televizijskoj kući NBC, danas je kreativni direktor televizijske kuće CBS, a radio je i kao producent Olimpijskih igara. Privatno se bavio nogometom i košarkom, a kako ništa ne zna o vaterpolu, filmom je htio popratiti pripreme, ali i život profesionalnih sportaša u sportu koji nije unosan kao, primjerice, nogomet.

Producentica Pećina je kratko govorila o svom profesionalnom putu – od rada na emisiji za mlade Briljanteen na kojem je shvatila da je više zanima stvaralački i organizacijski rad iza kamere, do profesionalnog života u SAD-u. Sa Peterom Radovichem je već surađivala, i to na Game of Honor, njegovom prvom dugometražnom filmu koji tematizira tradicionalnu godišnju utakmicu između pripadnika američke vojske i mornarice. Taj je projekt zaradio nominaciju za pet televizijskih nagrada Emmy, a osvojio ih je tri. S tajnikom Hrvatskog vaterpolo saveza oboje su se upoznali za vrijeme Radovichevog boravka u Hrvatskoj. Na filmu je dvije godine radilo dvoje snimatelja, a u početku su ih igrači djelomično ignorirali jer su nenavikli na prisutnost medija za vrijeme priprema, ali i u privatnom životu.

S time se složio i i tajnik Hrvatskog vaterpolo saveza koji se nalazio ''između dvije vatre'', odnosno autorsko-snimateljskog tima i igrača kojima je prisutnost kamera remetila dnevnu rutinu, a Pećina je prepričala kako su ih zbog toga u šali optužili za poraz od Crne Gore koji se dogodio nedugo nakon početka snimanja. Nasreću, igrači su se s vremenom opustili i dopustili im ulazak u svoje živote, a rezultat je upravo Barakude.

Večeras u Areni: “Život je truba”, van konkurencije, a “Trampolin” kao posljednji film u utrci za Zlatna vrata Arene

2016-07-15T10:41:00+00:00

Film o dvije obitelji bez pretjerane drame i s puno humora prikazat će se večeras izvan konkurencije u pulskoj Areni. Redatelj i scenarist Antonio Nuić o načinu rada na filmu izjavio je: “Gledam kako se ljudi ponašaju i onda dobijem ideju za film”.

Producent Boris T. Matić jako je zadovoljan filmom te smatra da je riječ o prekrasnom “feel good” filmu koji će, siguran je, biti i TV hit. Ksenija Marinković, kojoj je ovo šesti film prikazan na ovogodišnjoj Puli, rekla je da voli igrati u svim žanrovima jer joj promjena uvijek dobro dođe. Uz to, našalila se, najbitnije joj je redovito plaćanje. Ipak, priznala je kako bi joj sad trebalo barem dvije godine da odmori od snimanja i posloži dojmove. Međutim, ova neumorna glumica već dogovara angažman za idući film. Bojan Navojec na Puli se pojavljuje u pet filmova i smatra da unatoč tome nije ni dokoljena svojoj kolegici Kseniji. Iva Babić u ovoj komediji ima, kako sama kaže, lepršavu ulogu, a čitavo joj je iskustvo rada na filmu, posebno uz Navojca, bilo fantastično.

Ovaj je pozitivan film sniman u dva djela, prvo onaj zimski dio, a četiri mjeseca poslije i dio sa svadbom što je, kako je ispričao Matić, bilo vrlo komplicirano. Suze svih aktera na filmu koje su se dogodile pri završetku snimanja govore o tome kako im je bilo lijepo i emotivno raditi na ovom filmu.

Film redateljice Katarine Zrinke Matijević “Trampolin” u pulskoj Areni s početkom u 23 i 30

Jedan, po tematici sasvim drugačiji film, drama “Trampolin”, predstavljena je na konferenciji za medije na kojoj je redateljica Katarina Zrinka Matijević rekla da je na njemu radila tijekom sedam godina. Film govori o obiteljskom nasilju kroz tri priče. Svaka prati po jednu ženu u različitoj životnoj fazi. Glavna glumica, Franka Mikolaci , desetogodišnja je debitantica koja je oduševila svojom glumom. Riječima nije mogla opisati iskustvo snimanja filma koje se, naglasila je, mora doživjeti. Lana Barić, iako igra tešku ulogu imala je lak proces rada, posebno zato jer je priča tako lijepo napisana. Tena Brankov Nemet izjavila je da joj je tema bila bliska jer je i sama prošla nešto slično onome što u filmu njen lik proživljava. Slično je i s glumicom Ninom Violić: “Moja kćer sada ulazi u tinejdžerske godine pa mi je bilo dobro poznato ono što moj lik proživljava na filmu”.

Čitajući scenarij, Frana Maškovića su prolazili trnci, a smatra vrlo bitnim što se film bavio ovom važnom tematikom, još važnije, nudi rješenja. “Radi se o agonijama koje, na žalost, prolaze mnogi i o kojima se mora pričati”, naglasio je. A da ništa nije crno - bijelo i da zlostavljač, kao i žrtva nasilja, ima svoju stranu priče smatra glumica Marija Tadić. Upravo zato ističe da za obje strane treba naći razumijevanje. Film je sniman u jednoj kući s bazenom u kojoj je za vrijeme snimanja filma “Rat u Bosni” boravio Richard Gere, a “luksuznom” lokacijom redateljica je htjela izbjeći stereotipe da se nasilje događa samo u nižim društvenim slojevima.

25 godina hrvatskog filma – hrvatski film kao brend, nezavisnost od politike i oslobađanje od teme rata

2016-07-15T09:41:00+00:00

Treći je okrugli stol 63. PFF-a bio organiziran kao osvrt na 25 godina kinematografije samostalne države. Organiziran od strane Diane Nenadić i Hrvoja Pukšeca, Nenadić je odlučila prebaciti fokus s dominirajućeg diskursa o industriji na onaj o filmu samome i njegovim autorima te ispraviti sliku filmske kritike u javnosti.

Na stolu su sudjelovali, osim spomenutih, i Marijan Krivak, autor na festivalu predstavljene knjige ''Kino Hrvatska'', filmski kritičari Jurica Pavičić i Damir Radić, Bruno Kragić, član uredništva Hrvatskoga filmskog ljetopisa, Ivan-Goran Vitez, redatelj, Danilo Šerbedžija, predsjednik HDFR-a, Miroljub Vučković, predstavnik Filmskog centra Srbije, te Igor Galo, glumac. Raspravu su moderirali Diana Nenadić i Boško Picula.

Nenadić je prvo ponudila kratki i vrlo ugrubo klasificiran pregled hrvatske kinematografije u posljednjih 25 godina, krenuvši od najranijih inicijativa kao što je bio okrugli stol Pulskog filmskog festivala 1995. na kojem je i službeno započeo razgovor o mladom hrvatskom filmu. Sljedećih 5 godina obilježio je porast njegove popularnosti (za to uvelike zaslužan Vinko Brešan) i vraćanje hrvatske publike u kino, da bi 2003. započeo i plasman hrvatskih filmova na prvo tzv. B festivale, a nedugo kasnije i na one najcjenjenije u sporednim kategorijama. Za početak posljednjeg perioda u kojem se trenutno nalazimo, onog velike produkcije i nastavka započetog trenda, Nenadić uzima 2008. godinu koja je, i između ostalog, bila i godina osnivanja Hrvatskog audiovizualnog centra.
.
Pitanje koje je potaknulo diskusiju bilo je ono o postojanju hrvatskog filma kao brenda, odnosno njegova prepoznatljiva identiteta.

„Kinematografije postoje dobre i prepoznatljive, dobre i neprepoznatljive te loše i prepoznatljive. Kriteriju prepoznatljivosti ne treba težiti, no on svakako olakšava plasman na međunarodno tržište“ naglasio je Pavičić te dodao da za uspjeh nacionalne kinematografije, treba balansirati različite ciljeve kao što su inozemna vidljivost, sposobnost lokalne proizvodnje uspješnica i prepoznatljivost.

Njegovo je mišljenje da je hrvatska prepoznatljivost prema vani povećana, no ona i dalje nije senzacionalna. Ono što on također ističe jest činjenica da ta prepoznatljivost nije uvjetovana kvalitetom filma, jer po njemu suvremeni filmovi kvalitativno ne odskaču od onih snimljenih prije 10-ak godina, a postižu veću vidljivost od starijih. Miroljub Vučković se s slaže Pavičićem da ne treba isključivo težiti prepoznatljivosti jer se prepoznatljivost postiže kumulativnošću, a to je nesiguran i neizvjesni put. Jedini je siguran put oslobođenje. Oslobođenje autora i producenata, ali i oslobođenje od teme rata.

Krivak ideju takvog oslobođenja u društvu toliko opterećenog politizacijom smatra utopijskom. On uspješan film tumači kao onaj o kojem se priča i koji otvara brojne teme i po njemu je za hrvatski film najvažnije da se nakon filma otvori medijski prostor za diskusiju koji potom postaje valorizacijski čimbenik. Ivan-Goran Vitez vidi bolji plasman i vidljivost hrvatskog filma na međunarodnom tržištu u Hrvatskoj kao proizvodnom pogonu - treba uložiti u obrazovanju filmskih djelatnika, popularizaciji hrvatskih lokacija te nastaviti s međunarodnim koprodukcijama što će posljedično rezultirati boljim plasmanom cijele nacionalne kinematografije.

Elemente je prepoznatljive poetike unutar hrvatskog filma pronašao Bruno Kragić u društveno utemeljenim filmovima i pokušajima strukturiranih komedija koje jedine, osim dječjih filmova, postižu preko 50 000 gledatelja u Hrvatskoj.

Pavičić se dotiče lokalnih uspješnica i njihovog sporog putovanja izvan granica.

„Ono što svi kolege režiseri i producenti koji su ovdje sobi znaju jako dobro je da danas kad već počinješ raditi film, ti vrlo rano moraš donijeti odluku za koju od dvije publike radiš. Danas je vrlo teško raditi film istovremeno za koji misliš da će biti dobar u lokalnoj sredini, dakle da će biti hit, i da će se u isto vrijeme probiti u 30- 50 festivala u svijetu.“

Na pitanje hoće li hrvatski film ikada dostići željenu razinu prepoznatljivosti bez spominjane politizacije kao osnove, Danilo Šerbedžija to optimistično najavljuje u skoroj budućnosti i u mlađoj perspektivnoj generaciji autora kao što su Sikavica, Jušić i Tarokić.

Velik je prostor u raspravi potom zauzeo razgovor i komentiranja ljestvica najboljih filmova. Nenadić je predstavila rezultate dviju anketa Jutarnjeg lista (one iz 2008. i 2013. godine) te rezultate istraživanja u sklopu 63. Pulskog filmskog festivala provedenim među filmašima i na temelju kojih je organiziran program ovogodišnje Kinoteke. Rasprava se neizbježno dotaknula i teme filma u obrazovanju i nedostatka filmske kulture među mlađim generacijama, kao i nemogućnost njezine institucionalizacije danas.

Nakon kratkog komentiranja i problema distribucije filma te veoma aktualne cenzure današnjih medija, Šerbedžija zaključuje kako je važan faktor uspješnosti jedne kinematografije nezavisnost od politike.

„Ali u isto vrijeme, važno je da država i prepozna važnost filma“ upotpunjuje Ivan-Goran Vitez.

Festivalska ljubav koja je nastavila trajati!

2016-07-15T08:41:00+00:00

Pulski filmski festival ima svoju dugu tradiciju, staru 63. godine. Iza sjajnih reflektora, raznih događanja i festivalske atmosfere u gradu, pronađu se i neke skrivene priče - nova prijateljstva, avanture, anegdote, smijeh i suze radosnice – pa tako i ljubav. Priča koju vam želimo ispričati ona je o Festivalskoj ljubavi koja je nastavila trajati!

Glavni protagonisti su Reinhold T. Schöffel, direktor Njemačkog saveza filmskih klubova za djecu i mlade i njegova supruga Antoneta Tupeci-Schöffel koja povratak Pulu nikako ne propušta! Koliko je Pula te Pulski filmski festival promijenio njihove živote te zašto se godinama vraćaju još od davne 1988., saznali smo u ugodnom razgoru sa supružnicima Schofeel.

Na 63. Pulskom filmskom festivalu ste u funkciji člana Europske dječje filmske asocijacije, na čemu sve surađujete s Pulskim filmskim festivalom?

Reinhold T. Schöffel: Imamo sastanke odbora na ovom festivalu i sada surađujem sa njima na nekoliko projekata. Pozvan sam da održim neke prezentacije tijekom naših sastanaka. Tanja Miličić, članica Umjetničkog savjeta , također je članica ECFA-e, i zajedno aktivno surađujemo na području europske dječje filmske kulture. I to je sada moja nova poveznica s Pulskim filmskim festivalom.

Pulski filmski festival smatramo festivalom za sve generacije te se svake godine doista trudimo u Festival uključiti i one najmlađe kroz filmski program Pulica i radionicu Baltazar, kao i one malo starije „mlade“ kroz Dizalicu te radionicu RED. Koje bi bile Vaše sugestije kako bismo idućih godina još više obogatili filmski, ali i popratni sadržaj ovih programa?

Reinhold T. Schöffel: Moram reći da je program za djecu i mlade vrlo dobro selektiran, precizan je i ima regionalni aspekt. Mali je program, nije to pravi „dječji festival“ već se sastoji od nekoliko popratnih programa, ali dosta kvalitetnih. Mislim da je vrlo važno za Pulu i njezine građane, posebno za mladu publiku da budu uključeni u festival, da imaju svoj program. Medijska pismenost i medijsko obrazovanje je vrlo važno, u današnje vrijeme sve važnije. Jako je dobro da, Javna ustanova Pula film festival, pokriva i takva područja i važne teme, te da je uključena i da je dio promocije koje ECFA radi diljem Europe. Važno je promovirati aktivnosti vezane za dječju filmsku kulturu i zahtijevati sudjelovanje mladih na kulturnim događajima.

Kako biste ocijenili programski sadržaj Pulskog filmskog festivala te, nadalje, i cijelu Festivalsku atmosferu koja obuzme grad tijekom Festivalskih dana? Tijekom vaše dugogodišnje karijeri posjetili ste brojne filmskih festivala diljem svijeta, po čemu biste rekli da je Pulski poseban?

Reinhold T. Schöffel: Pulski festival je najopušteniji filmski festival od svih na kojima sam bio dosada! Kada primjerice idete na Cannes ili u Veneciju na festival, atmosfera je dosta „poslovna“. U Puli se možete koncentrirati na film, ali i na sve ostale popratne sadržaje i slobodno vrijeme. Upoznajete nove, zanimljive ljude, susrećete se sa starim poznanicima, uživate u dobrom piću, sve je vrlo opušteno. Ne trebate žuriti, ne trebate trčati i potpisivati ugovore. Atmosfera je vrlo ugodna i biti na ovom festivalu je jako lijepo.

Ovo nikako nije Vaš prvi put u Puli. Kada ste prvi put posjetili Festival?

Reinhold T. Schöffel: Prvi put sam bio na festivalu 1981. Nakon toga sam dolazio svaku godinu za redom do 1989. U to vrijeme bilo je jako lijepo i izazovno dolaziti ovdje jer je u to doba Europa bila podijeljena Željeznom zavjesom. Ja još uvijek srećem na ovom festivalu ljude, prijatelje i poznanike koje sam onda ovdje upoznao. Na primjer, Mike Downey, član umjetničkog vijeća, s kojim sam bio na festivalu 1985. ili 86., ili Zrinko Ogresta, kojeg sam baš sinoć sreo. I sjećamo se zajedno tih vremena. Sada sam na Festivalu s nekim novim pristupom, u svjetlu dječjeg programa. Vremena se mijenjaju sve brže i danas nerijetko roditelji odrede djeci pravac kojim trebaju ići. U moje doba, bilo je suprotno - djeca su govorila roditeljima kuda ići. Zato trebamo djecu i mlade unutar kulture.

Antoneta Tupeci-Schöffel, inače podrijetlom Albanka, s osmjehom na licu i zadovoljstvom također se prisjeća kraja osamdesetih i grada Pule. Ta joj je godina, kako samo priznaje, promijenila život. Na bolje!

Kako ste Vi došli u Pulu i na Festival?

Antoneta Tupeci-Schöffel: Ja sam živjela i radila u Puli, od 1986.-89. S Reinholdom sam se zapravo prvi put upoznala 1988. godine u Puli. Ali te godine kada smo se upoznali nije bilo ništa između nas. Zapravo, on je tada imao drugu djevojku. Došao je s njom u Pulu, na Festival, i ja sam bila njezina prevoditeljica! Sljedeće je godine, 1989., on došao ponovo na Festival – ovoga puta, na svu sreću – i bez djevojke - a mi smo se, sasvim slučajno, sreli dok sam ja na ulici prodavala predmete koje sam izrađivala. Kada smo se ugledali, prepoznali smo se i otišli smo na kavu. Koja je, potom trajala satima… I tada je sve počelo. Te se godine nešto dogodilo u meni i u njemu, osjetili smo to, iako u vrlo kratkom vremenu, u samo nekoliko dana, bilo je jako. Nekoliko dana nakon toga, on je otišao u Njemačku. Ja sam ostala sama, osjećala sam se jako usamljeno, plakala sam danima. Jako mi je nedostajao. Vratio se točno 9. rujna 1989., te iste godine, i odveo me sa sobom u Njemačku. Iako neplanirano, to je bila moja zadnja godina u Puli. Od tada smo zajedno i jako smo sretni što smo se pronašli!

Festival uvijek dovlači različite posjetitelje i unosi u grad poseban romantični ugođaj. Ono postaje savršeno mjesto za ljubav kao iz filmova!

Antoneta Tupeci-Schöffel: Istina, da nije bilo Festivala mi se nikada ne bi upoznali. Festival mi ga je doveo u Pulu, i dao nam mogućnost da se spojimo i započnemo priču koja evo, traje još i danas.

Ovo je jedna jako lijepa ljubavna priča koja se dogodila na ulicama Pule. Kako je danas osjećaj kad dođete u Pulu, posjećujete li je ne samo za vrijeme festivala?

Antoneta Tupeci-Schöffel: Da, naravno. Često provodimo praznike u Puli, ali i po Istri. Lijepo je uvijek sjetiti se našeg početka i mjesta na kojima smo proveli prekrasne trenutke.

Antoneta i Reinhold zajedno su već 27 godina, imaju sina i sretnu obitelj te predivnu priču koja će, kao i Pulski filmski festival, trajati još mnogo, mnogo godina!

For the "Liberation of Skopje” 14 members of the film crew required and the films "Full contact" and "Sparrows" presented by the Croatian co-producers.

2016-07-14T13:41:15+00:00

A large team presented The Liberation of Skopje to the journalists yesterday headed by the Šerbedžija family. The film was directed by the joint forces of Rade and Danilo Šerbedžija and, together with Rade, Lucija Šerbedžija stars in the film.

The screening of the famous theatre play from 1979 that, as well as Skopje, was shown in Belgrade, Zagreb and Ljubljana. Interestingly, it was Danilo himself who played the role of the ten year old boy Zoran in the period between 1971 and 1983.

Rade has always had the idea to screen the theatre show and as Danilo acted in the film he asked him for help with directing. When asked, how was it to work with Danilo? he said The same as life with him, nice and dramatic.

Danilo told how Macedonia is a fascinating country for him and due to the vivid colours, very interesting for shooting. As Skopje has changed significantly during the years, Bitola has served as Skopje in the film.

David Todosovski is playing the role of the boy Zoran and he confessed that some scenes were very difficult to act but he resisted for the good of the film. The boy confessed that he would rather be a football player when he grows up.

Lucija Šerbedžija was shooting after a leg injury so it was difficult to walk: it was actually good as I was more concentrated on walking than on the role so I acted more intuitively which is always the best way.

Silvija Stojanovska is Rade’s wife in the film and the significant fact is that in the Skopje theatre show in 1979, Rade’s role in the film was played by her father in the show. So she is very familiar with the story too. Rade was worked on the film very devotedly, as director, actor and with every actor individually and after the recording he would carry on working till late at night. she said.

The whole film crew agreed that it is wonderful to work with the Šerbedžija family.

FULL CONTACT

Art house film Full Contact is special for many reasons, except for the controversial topic for the fact that it was shot completely in Croatia which “acts” as Yemen, Nevada, Bruxelles and an island in the middle of the Atlantic.

The Croatian co-producer Siniša Juručić stated during the media conference that the film has already been successfully shown at many festivals and, although the film crew was Croatian, the director is the successful Dutchman, David Verbeek.

Ana Bulajić Črček, was the make-up artist and her biggest challenge was to place the same person in three different costumed stories in which the characters may or may not be the same person, which was very demanding.

SPARROWS

The Icelandic film “Sparrows” is an intelligent drama by Icelandic-Danish-Croatian coproduction already awarded at many festivals. The co-producer Ljilja Osk Snorradottir said that the topic is very real and authentic therefore somewhat difficult to watch.

A small but remarkable role is played by Rade Šerbedžija in this his 179th film. I play a very genuine role in this film with a brilliant screen play and fantastic directing. stated Šerbedžija.

The Croatian co-producer Igor Nola announced the arrival of the film in Croatian cinemas in September.

Pulska publika pobijedila kišu!

2016-07-14T05:01:00+00:00

Umjesto pod zvijezdama, sinoćnju projekciju filma „S one strane“ Zrinka Ogreste gledali smo pod kapima kiše! Jedno je sigurno, Pula i film se vole i pod zvijezdama i na kiši!

Kao da su Puležani nakon teških sparina i visokih temperatura jedva dočeli vremensko osvježenje koje ih nimalo nije omelo u gledanja filmova na najvećem festivalskom platnu u Hrvatskoj i pod inače zvjezdanim nebom.

Tako je sinoć u pulskoj Areni, usprkos, ali i zajedno s kišom, te uz malu pomoć kišobrana i kabanica, odlučila svima dokazati da je pulska publika, bez obzira na vremenske uvjete, prije svega vjerna Festivalu i ljubavi prema filmu.

Kiša nije omela ni filmsku ekipu „S one strane“ koja je, predvođena redateljem Zrinkom Ogrestom, nakon pulske premijere, spremno izašla na pozornicu , a publika ih je nagradila dugim uzastopnim apaluzom. Koliko je to redatelju Ogresti značilo, bilo je vidljivo iz njegove emotivne zahvale publici.

Kako je kiša, zajedno s vjetrom, munjama i gromovima, bila uporna, Festivalska organizacija ipak je odlučila hrvatsku premijeru filma „Dobra žena“ Mirjane Karanović održati u Istarskom narodnom kazalištu. I opet, uz pomoć dobro pripremljene pulske publike, projekcija je počela točno na vrijeme i pred punom dvoranom Istarskog kazališta.

Najbolju publiku kiša nije spriječila ni da nakon filmova, Festivalski dan završi koncertom nezaobilaznog Darka Rundeka i njegovog Cargo Tria u Circolu, a uživanje u filmovima zamijeni plesom na kiši do sitnih jutarnjih sati!

U pulskoj Areni gledamo Ogrestin „S one strane“ i „Dobru ženu“ Mirjane Karanović

2016-07-13T13:01:08+00:00

„S one strane“ je film u kojem ništa nije onako kako se čini. Naime, kako je na konferenciji za medije rekao redatelj i koscenarist Zrinko Ogresta inspiraciju je našao u problemu koji ga već dugo progoni, a to je problem oca i problem krivnje. „To sam dugo nosio u sebi, u međuvremenu sam snimio čak dva druga filma. A u ovom se bavim tom temom koja me toliko intrigirala, odnosom muža i žene, osjećajem krivnje“.

Glavna glumica, Ksenija Marinković smatra blagoslovom što je igrala ovu ulogu: „Ovo je slojevito napisana uloga a opet sam imala prostora u nju unijeti sebe“, izjavila je.

Njezin filmski partner je Lazar Ristovski kojem je rad na ovom filmu zbog tematike bio vrlo inspirativan, a kraj mu je zbog sjajnog obrata u priči bio vrlo iznenađujuć.

Tanja Lacko na filmu je radila scenografiju i kako je ispričala, snimali su u stvarnim stanovima. „Stanove smo dugo tražili, na kraju smo snimali u Martićevoj ulici i u stanovima nismo imali puno intervencija“, rekla je.

Za montažu je bilo potrebno dva - tri tjedna, a zbog dugih kadrova montažer Tomislav Pavlić imao je samo naizgled lak posao.

„Generacija 68“ u Kinu Valli u 19 sati

Ekipa dokumentarnog filma Nenada Puhovskog „Generacija '68“ također se predstavila novinarima. Film je prikaz toga vremena o kojem se do sad malo znalo stoga ga je autor današnjoj mladeži, posebno svojoj obitelji, htio približiti. Kako je na konferenciji za medije rekao, o tom vremenu razmišlja kao o prvoj ljubavi, sentimentalno i nježno.

Govoreći o 68. Puhovski je rekao da su tada puno znali o svemu, puno su čitali i slušali radio nastojeći biti dio nekog svjetskog poretka. Radeći na filmu naišao je na fascinantan arhivski materijal, iz Zagreba i Beograda, a i sam je imao dosta snimki iz toga vremena.

Govoreći o glazbi koju je skladao Darko Rundek, Puhovski je istaknuo kako je on najbolji skladatelj s kojim je ikad radio. Rundek je istaknuo kako je glazbu skladao uz pomoć svojih kolega iz Cargo trija. Film ima dobar festivalski put, a najbolji dokaz da je uspio jest to što ljudi nakon projekcije o njemu razgovaraju.

Film „Dobra žena“ redateljice Mirjane Karanović večeras u Areni

I filmska ekipa filma Dobra žena održala je konferenciju za medije. Mirjana Karanović na tom filmu ima trojaku ulogu - kao redateljica, scenaristica i glavna glumica. Iako se pomalo bojala kako će se snaći u ulozi redateljice, dobro je uspijevala na filmu raditi s obje strane. Iako je rat davno iza nas, brojna su pitanja ostala, a tema ju je toliko zaintrigirala da je o istoj htjela raditi film.

„Razmišljala sam o tome kako bi bilo biti u ulozi žene čiji je muž u ratu počinio zločin“, rekla je na konferenciji za medije.

Glumce za film imala je na umu još dok je pisala scenarij. Isidora Smijonović, Ksenija Marinković, Anđelika Simić i Branka Stojković uz Bojana Navojca predstavili su se novinarima i svi se redom složili kako je rad s Mirjanom Karanović u ulozi redateljice bio vrlo pozitivan. „Godinama me fascinirala brojnim svojim ulogama, no posebno me oduševila svime što je radila na ovom filmu. Bila je i više nego na razini zadatka“, izjavio je Navojec.

Hrvatski film – online!

2016-07-13T12:20:06+00:00

Na inicijativu Nenada Puhovskog i Hrvatskog društva filmskih redatelja na čelu s Danilom Šerbedžijom, 11. je srpnja održan okrugli stol Hrvatski film – online!.

Okupljeni su sudionici, uz spomenute i Branka Mitić, tajnica HDFR-a, Diana Nenadić, predsjednica Hrvatskog filmskog saveza, Carmen Lhotka, načelnica Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva, Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, Tajana Tomić, voditeljica Samostalne službe za autorsko pravo i zajedničke pravne poslove, Aleksandar Erdeljanović, direktor Arhiva Jugoslovenske kinoteke i Maja Vukić, predsjednica Društva hrvatskih filmskih djelatnika, raspravljali o potrebi i problematici postavljanja mrežne informativne arhive hrvatske kinematografije.

Potreba za ovakvom interaktivnom bazom s pohranjenom cijelom arhivom hrvatskog filma nije samo promocija hrvatskog filma izvan njegovih granica, već i unutar njega samoga. Puhovski ističe kako unatoč brojnim pokušajima takvih online baza kao što su baze Zagreb filma, Hrvatskog filmskoga saveza, Factuma, HAVC-a, Leksikona radija i televizije, ImdbPro-a i brojnih drugih, takve su baze najčešće vrlo površne, a podaci nepotpuni i nerijetko netočni. Upravo se zato naglašava važnost postojanja jedne ovakve baze sa sistematiziranim podacima dostupnima i na engleskom jeziku. Ona bila arhiva podataka o filomovima, no ona bi pohranjivala i sadržaje kao što su vijesti o hrvatskome filmu, video i glazbene inserte, fotografije, plakate te podatke o nagradama i festivalima. Temeljni problemi na koje se nailazi u postavljanju takve baze jesu kriteriji u selekciji filmova koji bi bili pohranjeni u bazi te nedostupnost brojnih podataka zasad dostupnih isključivo u tiskanim medijima. Puhovski postavlja pitanje: Što određuje što je hrvatski film? Redatelj? Producent? Financiranje?

Takva bi inicijativa zahtijevala suradnju Hrvatskog društva filmskih redatelja, Hrvatskoga filmskoga saveza, Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatske radio televizije te Ministarstva kulture i Europske Unije. Inicijalno bi je financiralo HDFR, a sustavno Ministarstvo, HAVC te Kreativna Europa u okviru potprograma Media.

Diana Nenadić je diskusiju usmjerila i o mogućnosti i potrebi i za mrežnom bazom hrvatskih filmova te o mogućnosti dostupnosti filmova na istoj interaktivnoj bazi, ideji s kojom se sudionici većinski nisu složili zbog nemogućnosti postavljanja svih filmova online te posljedično nejednakom pristupu prema svim umjetnicima pohranjenima na bazi.

Na okruglom je stolu bio upućen otvoreni poziv institucijama koje žele sudjelovati u inicijativi da krenu s konkretnim akcijama: odabirom radnog tijela te prijedlogom i odabirom kriterija za takvu bazu. Šerbedžija je najavio da će DHFR procjeniti budžet za takav pothvat te pokušati osigurati potporu Ministarstva kulture. Okrugli je stol završio vedrim tonom s postavljanjem optimističnog cilja povratka na 64. Pulski filmski festival s beta verzijom ove interaktivne baze.